Sa lokaliteta širom Evrope znamo da su neandertalci bili savršeni lovci na krupnu divljač kao što su jeleni, irvasi, evropska goveda, konji, koze i tako dalje. Radimo na tome da shvatimo koje vrste su lovili, kako su se one mijenjale tokom vremena (i da li to može ukazivati na promenu životne sredine ili preferencije u ishrani) i kako su obrađene. Pod obradom podrazumijevamo sljedeće: da li su neandertalci prenosili cijele životinje, ili samo njihove djelove? Da li su kuvali meso (koje uništava vitamin C), ili dimili, sušili, fermentisali? Da li su konzumirali koštanu srž koja je veoma bogata lipidima? Da li su prokuvavali kosti da bi izvukli mast i kolagen? (tj. da li su pravili supu od kosti?). Ova pitanja se proučavaju primenom zooarheologije, proučavanjem faunalnih ostataka sa arheoloških lokaliteta. Njihovo proučavanje nam pomaže da shvatimo kako su neandertalci mogli da dobiju dovoljno ishrane i kalorija da bi se izdržali tokom veoma hladnih perioda kada im je vjerovatno bilo potrebno više kalorija za adekvatnu termoregulaciju.
Photograph by Neanderthal-Museum, Mettmann, distributed under a CC-BY 2.0 license.
Lov i potrošnja mesa 1: veliki procenat životinjskih kostiju pronađenih na lokalitetu ima tragove urezivanja napravljene kamenim alatima.1
1= Ilustracija po: Eugène Morin and Marie Cécile Soulier, “The Paleolithic Faunal Remains from Crvena Stijena,” in Crvena Stijena in Cultural and Ecological Context: Multidisciplinary Archaeological Research in Montenegro, ed. Robert Whallon (Podgorica: : Multidisciplinary Archaeological Research in Montenegro, 2017), 266–94. Figure 14.8